“13. jul kao datum i ideja, predstavlja samu suštinu Crne Gore. On je spoj vjekovne borbe za slobodu i ideje o stvaranju suverene i međunarodno priznate države našeg naroda na temeljima istorijskog zavjeta koji je upravo sačuvan i njegovan na Cetinju i staroj Crnoj Gori.” rekao je Andrija Mandić predsjednik Skupštine Crne Gore na dodjeli trinaestojulskih nagrada
Ključnu ulogu u stvaranju, ali i sprovođenju nacionalne ideje o oslobođenju i ujedinjenju južno-slovenskih naroda vodila je svetorodna loza Petrović Njegoš.
Petar II Petrović Njegoš, najmudrija glava koga je izrodila ova zemlja, stvarao je svoja djela, nadahnut idejom slobode, pa tako i svoje epohalno djelo *Gorski vijenac*, koje je i danas simbol uzvišenosti naše zemlje.Njegošev zavjet da bude sahranjen u kapeli na Lovćenu, tom pijemontu sa kojeg su se mogla vidjeti dva carstva koja su u datom momentu okupirala južnoslovenske narode, ne bi li to naizgled malo, ali metafizički veliko zdanje služilo kao svjetionik slobode put kojeg će gledati junaci na Vučjem dolu, heroji na Fundini, ustanici u Nevesinju, kao i oslobodioci tokom Balkanskih ratova i sokolovi Mojkovačke bitke 1916.
Povratak Njegoševe kapele na Lovćen, po mom mišljenju, bio bi veliki istorijski korak savremene Crne Gore. Bez obzira na sve naše trenutne, prolazne razlike i nesporazume, bio bi to ne samo znak političke zrelosti i mudrosti, nego i znak istinskog narodnog pomirenja, i blagotvornog okupljanja oko onoga što nas sudbinski povezuje. Uvjeren sam – na dobrobit Crne Gore i svih njenih građana.
Ta kapela ne bi bila djelo bilo kojeg pojedinca i ne bi mogao niko da diže spomenik sebi, a da priča o Njegošu, već mjesto svih nas iz Crne Gore koji bi je zajednički gradili kako bi mogli da se okupimo oko nje i bratski radimo za budućnost naše države i svih građana ove prelijepe zemlje.
